%&%&%&%&%&%&%&
Bit sretno zaljubljen divan je osjećaj, jedan od najljepših koje je čovjeku omogućila evolucija. Ljubav je evolucijski mehanizam koji su geni tijekom milenija razvili radi produženja vrste i stvaranja malih kompaktnih ljudskih zajednica čija je svrha olakšavanje ljudskog opstanka. Te zajednice poznajemo pod nazivom obitelj.
Mnogo je vrsta ljubavi, a svima je zajednička želja za trajnim kontaktom s predmetom ljubav. U ljubavi ima i egoizma i altruizma i teško je reći što od toga preteže. Možda ipak egoizam: čak se i činovi najveće požtrvovnosti u korist drugoga mogu protumačiti egoističkim porivom "ako te ne mogu imati uza sebe, ni moj život nema smisla, pa ću radije umrijeti spašavajući te".
Koliko puta nesretni zaljubljenik čuo savjet "što je se ne okaniš, zar ne vidiš da te ne voli" ili koliko su puta nekome rekli "zašto se u nekoga ne zaljubiš, umjesto da samo kukaš što si sama". Ne bi li bilo divno moći se zaljubiti po volji, kad god se osjetimo osamljenima? I to ne u bilo koga nego u osobu koja nas najviše voli i koja bi nam objektivno mogla pružiti najviše? I odljubiti se po volji, čim nam druga strana počne praviti probleme? Odgovor je jednostavan: evolucija se odvija kroz selekciju, a selekcija kroz borbu. Za ostvarivanje glavnog cilja evolucije - produženja vrste - nije bitno da baš svaki pojedinac sebi nađe par, a kamoli da u ljubavi bude sretan. Dovoljno je da se to dogodi većini pojedinaca, a oni koji ostanu ljubavno prikraćeni moraju sa sami snaći - evolucija se ne bavi manjinama i iznimkama.
Da bi prenio svoj genetski kod na iduće pokoljenje, svaki gen mora "dokazati" da je dovoljno dobar, a to se događa kroz borbu za seksualnog partnera. Ljubavna privlačnost najvažniji je adut u toj borbi, a taj je adut biokemijskog karaktera. Naime sposobnost jedinke da privuče i "osvoji" drugu jedinku sastoji se ponajviše od moći da u drugoj jedinki izazove izvjesne biološke procese, koji će izazvati želju za bliskošću. Emocija ljubavi skup je električnih kemijskih procesa koji se odvijaju u organizmu pojedinca a voljena osoba je ona koja je tom pojedincu izazvala dotične procese, zvane osjećajima. Sva ona stanja svojstvena pojedinoj fazi ljubavi, nemir, strah, želja, borbenost itd., imaju svoju biološku podlogu.
Ljubav može opisivati snažan osjećaj privrženosti. U govoru obično označava međuljudsku ljubav, no ona može označavati ljubav prema državi, cilju, sportu itd. Međuljudska ljubav je odnos između dvije osobe veći od same naklonosti jedne prema drugoj, te je usko vezana s međuljudskim odnosima (ljubav između članova obitelji, prijatelja...). Neuzvraćena ljubav se odnosi na one osjećaje ljubavi koji nisu recipročni. Isto tako postoje mnogi psihološki poremećaji kao što je erotomanija. 
Nije bitno tko sam ni što sam, bitno mi je da napravim ovaj blog da pomognem svima onima koji imaju problema u ljubavi. Znam da se skoro cijeli svijet sastoji od tog problema! Na ovom blogu ću vam govoriti o ljubavi i zaljubljenosti koju osjećamo prema svojim posebnim osobama. Iako sam dosta starija (ali nemam 60 godina,nego 23), prisjetim se svojih tinejđerskih problema...i nije mi baš lako kad se sjetim kad nisam mogla ostvariti vezu s osobom koju sam htjela ili ludila za njom, a i sad mi se to događa... Pusa i pozdrav svima dok ne napravim svoj prvi post o ljubavi...:-) 